Posljednje djelo Dostojevskog, roman Braća Karamazovi (1879-1880), u kojemu ubojstvo oca čini okosnicu za propitivanje mračnih ljudskih strana, odličan je primjer ugradnje filozofsko-religijskih problematika u književno djelo, po kojima je Dostojevski poznat. Kroz razlike i odnose između Fjodora Karamazova i njegova tri sina, Ivana, Dmitrija i Alekseja, te likova iz njihove okolice, Dostojevski preispituje posljedice modernizacije i razvoja zapadne misli, te opasnosti od društvene dezintegracije koju, po autorovom mišljenju, uzrokuje odbacivanje tradicionalnih vrijednosti. Najveća vrijednost romana je način na koji Dostojevski iznosi dane ideje, ne izravno, nego ih integrira u "stvarni" život svojih likova u trenucima njihovih životnih prekretnica. Likovi raspravljaju o idejama i problemima koje autor želi iznijeti, te ta pitanja izvlači iz konteksta samo filozofskih rasprava i prenosi ih u kontekst realnosti i svakodnevnog života, pa tako prenosi fokus sa samog rješavanja problema, na proces geneze ideja.

Fjodor Mihajlovič Dostojevski (1821.-1881.), ruski romanopisac, novelist i publicist iz razdoblja realizma, jedan je od najutjecajnijih pisaca u književnosti, a smatra se i pretečom ekspresionista te egzistencijalističkih pisaca i filozofa.