Naslov knjige Neposlušne ne opisuje samo književne junakinje koje se na različite načine, bilo pregovaranjem, subverzijom ili otvorenom pobunom, bore protiv čvrstih okvira rodnih regulacija, nego i autorice, i sve znanstvenice koje političkim i etičkim čitanjima književnih tekstova donose interpretativne pomake u čvrstim paradigmama uvriježenog akademskog znanja. Uvidom u metode i alate rodnih teorija, studija invaliditeta, postklasične naratologije te feminizma, Peternai Andrić i Žužul uvjerljivo pokazuju da su načini prikazivanja rodnog identiteta nužno proturječne prakse koje se u interpretiranim književnim tekstovima, u razdoblju od 30-ih godina 19. stoljeća do suvremenosti, manifestiraju kao nikad dovršiva igra. Riječ je o knjizi koja svoje složene interpretacije predstavlja pitko i zarazno i sama postižući etičke i političke učinke koje u promatranim književnim tekstovima analizira. Neposlušne su stoga važan doprinos proučavanju novije hrvatske književnosti u svjetlu suvremenih književnih i kulturnih teorija, napose teorija roda.